Josemaria Escriva. Osnivač Opusa Dei - Na današnji dan http://www.hr.escriva.org/ <![CDATA[23-6-1946.]]> Sveti Josemaría po prvi je put stigao u Rim. Mons. Alvaro del Portillo je rekao: „Kada je prvi puta ugledao kupolu Svetog Petra iz Via Aurelia, bio je vrlo taknut i izgovorio je Vjerovanje. Imali smo nekoliko soba koje su nam iznajmljene u stanu na najvišem katu na broju devet, Piazza Cittŕ Leonina. Stan je imao natkriveni balkon s kojeg se mogao vidjeti Sveti Petar i Papin stan. (…) Vučen ljubavlju prema Papi i taknut što je bio tako blizu njegovih soba, Otac je cijelu noć proveo u molitvi na balkonu, ignorirajući vlastiti umor, svoje loše zdravlje i užasnu žeđ koju je zbog svoje bolesti osjećao te posljedice vrlo grubog putovanja brodom.“]]> <![CDATA[22-6-1933.]]> Sveti Josemaría primio je jedno od Božjih izravnih djelovanja u svojoj duši. Napisao je što se dogodilo: „Bio sam sam u kapelici Crkve naše Gospe od neprestane pomoći, i pokušavao sam se moliti Isusu u Presvetom Sakramentu koji je u Pokaznici bio na oltaru. Odjednom, na trenutak i bez ijednog razloga koji bi to mogao objasniti – nije bilo nikoga – ova mi je najgorča misao pala na pamet: ‘A što ako je sve ovo laž, tvoja iluzija, i tratiš svoje vrijeme… i, još gore, tratiš ga i svima drugima, također? ‘ Ovo je trajalo samo nekoliko sekundi, ali koliko sam patio! Tada sam rekao Isusu, ‘Gospodine‘ (ne znam točno riječi), ‘ako Djelo nije tvoje, razori ga; upravo sada, ovoga trena, na takav način da mi bude jasno‘. Istog sam trena ne samo dobio potvrdu istine o njegovoj volji vezanoj za Djelo, nego sam jasno vidio i način organizacije Djela, problem koji me je tada zaokupljao.“ ]]> <![CDATA[21-6-1946.]]> Sveti Josemaría po prvi je puta otputovao u Rim iz luke Barcelona na parobrodu J. J. Sister . Godinama kasnije, prisjećajući se putovanja, rekao je: „Stigao sam u Rim s cijelom svojom dušom u rukama moje Majke Blažene Djevice te s gorućom vjerom u Boga našega Gospodina kojem sam se povjerljivo utjecao riječima: Ecce nos reliquimus omnia et secuti sumus Te: quid ergo erit nobis? Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti? (Mt 19:27). Što ćemo za to dobiti, Bože moj Oče?“]]> <![CDATA[20-6-1957.]]> U Rimu je umrla Carmen Escriva koja je svojem bratu bezuvjetno pomagala od samoga početka. Osnivač Opusa Dei je rekao, „Suze su prestale istog trenutka kada je umrla: sada sam sretan, sinovi moji, i zahvalan našem Gospodinu koji ju je uzeo k sebi i slavim skupa s radosti Duha Svetoga. Vi bi se trebali veseliti sa mnom jer je ona već u Nebu. Radovala se Nebu, jako mu se radovala. Sada je već tamo i moli se za nas.“]]> <![CDATA[19-6-1933.]]> „Svemu se nadaj od Boga. On ne gubi bitke,“ napisao je sveti Josemaría.]]> <![CDATA[18-6-1931.]]> Sveti Josemaría napustio je Zakladu za bolesne, karitativnu instituciju koja je radila za podčinjene. Bilo mu je teško otrgnuti se od mjesta gdje je imao priliku olakšati i prikazivati patnje svojih bližnjih. „Mislim“ rekao je samom sebi, „da neki od tih bolesnika kojima sam tijekom svojih apostolskih godina pomagao prije smrti, imaju veliki utjecaj na Srce Isusovo.“ ]]> <![CDATA[17-6-1936.]]> „Nisam obeshrabren u svojim nadama, iako sam u ovih nekoliko proteklih dana dao Isusu pregršt razloga da nas napusti. To je još jedan od dokaza božanskog porijekla Djela: od njega je, zato ga On ne napušta. Da je moje odavno bi On od njega odustao kao od propalog slučaja,“ napisao je sveti Josemaría.]]> <![CDATA[16-6-1974.]]> 16.lipnja 1974. tisuće se ljudi skupilo u Kongresnoj dvorani svetoga Martina u Buenos Airesu. Sveti Josemaría rekao je nekoliko uvodnih riječi: „Nećete biti iznenađeni – jer smatrat ćete to prilično prirodnim – kada vam kažem da sam vas se sjetio jutros na Svetoj Misi; također i prilikom zahvaljivanja. Molio sam se Gospodinu za svakoga od vas; za vaše brige i probleme, za vaše ljubavi i interese, za vaše tjelesno zdravlje i za vaše duhovno zdravlje. Jer želim da budete sretni.“]]> <![CDATA[15-6-1975.]]> Jedanaest dana prije svoje smrti, 15.lipnja 1975.godine, sveti Josemaría rekao je prilikom razgovora s brojnom skupinom ljudi iz Djela: „Iz pobožnosti volim često – kada to liturgija dozvoljava – slaviti Misu Blažene Djevice: mislim da sam to i prije spomenuo. I tu je ta stara molitva u kojoj svećenik moli za zdravlje mentis et corporis mentis et corporis, duše i tijela, a tada radost življenja. Prelijepo! Postoje neki koji misle da je radost življenja poganska jer oni se nadaju radosti umiranja, ludom počinjenju samoubojstva, mučeći se od smrti u izmetu preko glave. Slijediti Krista i tražiti svetost znači imati radost života. Sveci nisu tužni ni melankolični; oni imaju smisao za humor.“]]> <![CDATA[14-6-1948.]]> Nekoliko je godina sveti Josemaría pisao kratke bilješke. To su osobne rečenice koje odražavaju njegovu povezanost i razgovor s Bogom. 1948.godine je objasnio: „To su iskrene bilješke – zovem ih Katarine u čast sijenskoj svetici – koje pišem dok klečim i koje mi služe kao podsjetnici i pozivi na buđenje. Mislim da sam, kada sam pisao tom djetinjom jednostavnošću, molio. “ ]]>